Tim biologa iz Srbije već gotovo cijelo desetlječe prati populaciju planinskog žutokruga (Vipera ursinii macrops) na planini Bjelasici u istočnom dijelu Crne Gore. Isti tim znanstvenika sudjeluje i na istraživanjima na nekoliko lokaliteta u Makedoniji. Ta je vrsta najsitnija, po čovjeka neopasna, ali i jedna od najugroženijih europskih otrovnica.

U izučavanju populacijske ekologije i spolnog dimorfizma koristi se metoda „markiranja i ponovnog ulova“: svaka uhvaćena jedinka dobije broj i „osobnu identifikacijsku karticu“ – svakoj se životinji, nakon određivanja spola, izmjere masa i dužina tijela, kao i određene karakteristike koje se razlikuju među spolovima; također se kod trudnih ženki procjenjuje broj mladunaca.

Na osnovi prikupljenih podataka određuju se brojnost, odn. gustoča populacije, njen uzrasni sustav, zatim omjer spolova, te stope rasta i reprodukcije. Osim ovoga, prikupljaju se podatci o ishrani, kao i o uvjetima koji vladaju na staništu, te o njihovom utjecaju na prisustvo i ponašanje zmija. Primjećeno je da se tijekom posljednjih nekoliko godina krajolik relativno brzo mijenja: sa prestankom košenja livada i aktivnog napasanja stoke, na oglednoj površini zadržava se visoka trava, koja žutokrugu ne pogoduje. U narednom periodu treba ustanoviti do kakvih promjena na nivou populacije dolazi sa izmjenama u okolišu. Na osnovu takvih saznanja može se osmisliti program očuvanja i zaštite vrste i čitavog staništa. Svi dobiveni podatci mogu se uspoređivati među različitim lokalitetima, jer su metode njihovog prikupljanja na početku istraživanja standardizirane.